Petak,
22. lipanj 2018.
Računala

NEKAD I DANAS

Televizija vs. internet

Internet i televizija nisu razvili bratski već suparnički odnos, štoviše može se reći kako televizija danas cupka za internetom. Od čarobne kutije koja je nekoć bila izvor informacija među nama i za nas, danas je najčešće samo kutija, a njezina čarobnost s vremenom je drastično pala i ona danas stoji tu gdje jest, više kao ukras no sredstvo suživota sa ostatkom svijeta.

Piše: Marina Grbavac
Foto:Facebook

Često se baš ovih posljednjih godina vraćamo u prošlost. Vraćamo joj se iz raznih razloga, a gledajući sa neke posve ljudske strane, vraćamo joj se jer smo u suštini, u samoj čovječnosti svoga bića skloni nostalgiji. Ona nas mami k sebi i nekim gotovim vremenima. Vraćamo joj se bez najave i termina. Dolazimo joj osobito u ovim vremenima kada nam se čini da su ona neka vremena bila jednostavnija, simpatičnija,dražesnija, mirnija, usudili bi se reći bolja. Bolja na neki svoj način.  Možda su samo bila drugačija, možda su bila "prosječnija", no u toj prosječnosti zadovoljnija i potpunija. 

Jedan od puteva nostalgije zasigurno je put televizije, čarobne kutije uz koju su ljudi odrastali, a danas čini se, događa se baš obrnuta slika. Rekli bismo da se promijenio kut gledanja, no ipak se u tom grmu krije mnogo sadržajniji "zec". Danas smo svjedoci televizije kao medija koji pršti ponajviše reklamama, što nikako ne ide u prilog gledateljima sad druge strane ekrana.

Osim reklamama, televizija vrvi uslugama kojima se nastoji što je više moguće približiti gledatelju te se u potpunosti prilagoditi njemu samome i njegovim gledateljskim afinitetima. Tako mu daje na izbor mnoge sadržaje, no u pozadini takvog odnosa događa se efekt zasićenja jer je gledatelj obasut jednoličnim informacijama kroz čitav dan putem vijesti u nekoliko termina, te uz kreativnost zabavnog programa koji se sveo na pokoju intrigantnu, humorističnu i privlačnu televizijsku seriju, razne varijacije reality formata te emisije koje u središte stavljaju znanstvene, političke, gospodarske teme i teme inspirirane društvenim situacijama svakoga dana.

Nadalje, ne možemo pobjeći od činjenice kako je internet tijekom svih ovih godina odigrao veliku ulogu suparništva na račun televizije. Internet i televizija nisu razvili bratski već suparnički odnos, štoviše može se reći kako televizija danas cupka za internetom. Od čarobne kutije koja je nekoć bila izvor informacija među nama i za nas, danas je najčešće samo kutija, a njezina čarobnost s vremenom je drastično pala i ona danas stoji tu gdje jest, više kao ukras no sredstvo suživota sa ostatkom svijeta. Danas stoji tu gdje jest na dohvat gledatelju, ali sve češće samo kao kutija koja čeka da se pogledaju glavne vijesti i eventualno emisija koja u središte dijaloga stavlja aktualne teme narodu bliske. 

Razdoblje televizije kao primarnog izvora informacija i zabave odavno je završeno. Međutim, ona ipak ostaje medij koji uvelike može oblikovati generacije kojima prisustvuje, osobito u obrazovnom i edukativnom smislu. No, upravo ovdje nastaje velika praznina ili bolje rečeno rupa ispunjena brojnim nepotrebnim i ne tako važnim sadržajima, stoga velika većina gledatelja koristi televiziju kako bi prikratila ono nešto vremena koje provodi u svom domu, a u mnogim obiteljima ta čarobna kutija svijetli tek toliko da svijetli. Mnoge generacije, a osobito one koje su odrastale sa televizijom kao proširenim članom vlastite obitelji danas nisu zadovoljne ponudom sadržaja kojima ona raspolaže. 

Svakako da televizija ide u korak sa današnjim generacijama i sukladno tomu okreće se televizijskim formatima koji su njihovim gledateljskim apetitima prikladne. Tako danas više no ikad televizija vrvi formatima kao što je big brother, talk show emisije te osobito posljednjih nekoliko godina talent show-ovi i kulinarske emisije koje ipak, štogod rekli, svi zajedno gledamo. No postavlja se pitanje, nema li sama televizija kao medij, privilegiju kreiranja sadržaja kojima neće samo upotpuniti televizijski kadar, već svjesna svoje moći i utjecaja djelovati na stvaranje onih sadržaja kojima će zadržati edukativnu notu i na nju kroz različite formate i izričaje staviti naglasak. 

Naravno, u jednom boju sa internetom televizija uvijek gubi. Internet omogućuje svakome od nas da filtriranjem onih sadržaja i informacija koje želimo pročitati i vidjeti, mi zaobilazimo one sadržaje koji nas ne zanimaju, što bi značilo da su traženi sadržaji tek jedan ili nekoliko klikova mišem udaljeni od našeg oka i uha, pa tako google kao ogromna baza podataka upravo zbog jednostavnosti i brzine pronalaska potrebnih informacija omogućuje onome tko potražuje da ne gubi vrijeme te da velikom brzinom dođe do željenog sadržaja. 

Usporedno sa google alatom, youtube alat prednjači među izvorima zabave te osobito društvene mreže koje su danas velika pošast. No ipak, gledajući širu sliku stvara se dojam da upravo zahvaljujući jednostavnosti, praktičnosti te brzini dolaska do svih željenih i potrebnih informacija, koristeći brojne aplikacije pa onda i društvene mreže, čovjek kao da danas više nego ikad ostaje pretrpan riječima i podacima, nestrpljiv i nemiran, jer kad čudo tehnologije zakaže, on ostaje prepušten pisanoj riječi na papiru kojoj više nije toliko sklon, redovima u bankama od kojih je tako rado pobjegao te u džungli nedovršenih poslova i sastanaka, jer pucanjem signala i mreža događa se ista ona ljutnja kakvu bi nekada davno prouzročila slika sivocrnih mrlja na televizijskom ekranu. 

Nažalost, prečesto slika društva djeluje kao ona slika u kojoj kvantiteta pobjeđuje kvalitetu, a bogatstvo sadržaja svede se na masovno "žutilo" podataka koji privlače "mozak na pašu", ali ga u suštini nekvalitetno odmara, odnosno ne odmara uopće. 

Televizija je medij koji bi trebao biti temelj društvenog karaktera ispunjen demokracijom, tolerancijom i mirom kakav se odašilje u bliži i dalji svijet, no ondje rezultat ponekad ostaje pod velikim upitnikom. 

Svim segmentima našeg društva (čovjek, okolina, znanost, gospodarstvo, obrazovanje, šport, zabava, politika, svijet) ondje bi se trebao osigurati podjednak medijski prostor te na taj način vratiti shemu proširene obitelji kakva je nekoć televizija bila. Sadržaji se tijekom dana ponavljaju jednako kao i informacije. Sigurno da dostupnost internetu oblikuje današnje, a posebne sve nadolazeće generacije, no to ne znači da televizija zbog trenutnog položaja gdje biva pomalo "stjerana u kut" treba gledatelje zasipati istim sadržajima koje na internetskim portalima izbjegavaju i štoviše, da većinu vremena televizija ostaje upaljena tek toliko da radi ili da jednostavno prebirući po daljinskim upravljačima gledatelji to i čine, prebacuju programe jer ondje gotovo ništa umu upečatljivo i zanimljivo ne pronalaze. 

Svjesni činjenice da televizija mora ići u korak sa generacijom koja je tik do nje, možda bi bilo dobro učiniti toj generaciji veliku uslugu. Zašto im ne ponuditi veliku količinu probranog, edukativnog i kvalitetnog sadržaja koji će barem pokušati baciti sjenu na svu količinu "žutila" i nepotrebnih informacija kojima su obasipani te im ono malo vremena što provode dalje od računala nastojati osigurati zdrav pogled na svijet, jer ostaje nepobitna činjenica da današnje mlade generacije unatoč prevelikoj satnici koju provode za svojim računalima, oni gledaju, čitaju i pronalaze sadržaje koji im više no ikad omogućuju da ne moraju niti izlaziti iz kuće, ne moraju komunicirati sa onima oko sebe i snaći se u različitim situacijama? Koliko je prednosti sa sobom donio, toliko je nedostataka za sobom ostavio upravo internet. Stvorilo se okruženje u kojemu sve moramo imati odmah i sada, gdje je proces traženja samo tlaka i gdje navikavamo mozak da ne čita što ne mora, ne gleda što ne mora, ne ide gdje ne mora i ne dolazi u situacije gdje je potrebna prilagodba. Čak nas više niti ne zabavlja niti ne raduje termin najdraže emisije ili televizijske serije, jer tko bi ga čekao kad može upravo sada pogledati ne slijedeću, već nekoliko epizoda unaprijed. Kako ne bi sve bilo tako sivo, oduševljava saznanje da unatoč prebrzom ritmu kojim danas živimo ne gubimo informacije i kontakt sa okolinom, jer zahvaljujući internetu i pohrani podataka možemo ih pogledati u bilo koje vrijeme, čak štoviše, u ono vrijeme koje nama najviše odgovara. 

Vjerojatnost da bi se stvari promijenile promjenom ponude sadržaja na televiziji iznimno je malena, no ipak bilo bi dobro pokušati. Zašto umjesto zadiranja u privatnost ljudi kroz reality show-ove ne ponudimo sadržaj u kojem zavirujemo u dane profesionalnom znanstveniku, liječniku, profesoru, glazbeniku, ribaru, bakici na selu i onima koji nas svojim različitostima obogaćuju na brojne načine. Zašto ne zatrpati program likom i djelom ljudi koji inspiriraju svojim životima i svojom životnom mudrošću kojom mogu ohrabriti one koji tek kreću u život, one koji se jednako tako kao i oni bore u svojoj svakodnevici, one koji tek odlučuju o svojim životnim pozivima, one kojima nedostaje motivacije i one koji su to sve prošli. 

Zašto ne ponuditi inspiraciju na televiziji?

Inspirativna sve do danas ostaju nekadašnja televizijska lica čija su nam imena dobro znana. Željka Fattorini i Oliver Mlakar. 

Uz njen smo glas godinama započinjali dan u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska". Željka Fattorini, od milja zvana "Žeža", bila je i ostala dobri duh televizije. Spikerica, voditeljica i novinarka koja je zahvaljujući svojoj profesionalnosti, trudu i svakodnevnom radu uspjela izgraditi dugogodišnju i stabilnu televizijsku karijeru. Uvijek odmjerena, staložena i profesionalna, svoj je životni vijek posvetila upravo televiziji poklanjajući joj velik dio sebe. Uz njeno ime nikada se nisu vezali skandali i drame, kako u privatnom tako i u poslovnom smislu. Danas uživa u obiteljskom životu uz supruga i unuke, a kao dama i veliki profesionalac odmjereno komentira pristigle nove generacije koje su se afirmirale na televizijskim ekranima. Unatoč svom bogatom profesionalnom iskustvu, nažalost, niti ona ne surađuje sa svojom nekadašnom televizijskom kućom i svoja iskustva slaže u vlastitoj memoriji kako bi možda jednoga dana skupila riječi na papiru i iza sebe ostavila pisani trag vlastitog televizijskog puta. 

Danas se nastoji u gotovo sve formate uvesti određena doza humora, ironije pa čak i cinizma, što u pojedinim situacijama nije najbolje rješenje. Ostaje dojam kako ne postoji poseban "prostor" između novinara i gledatelja sa druge strane. Nastupi voditelja sada su puno direktniji, "agresivniji" i konkretniji, idu u korak sa generacijama koje danas sjede uz svoje televizore, što nije loša paralela, no baš se ondje zna zametnuti i skriti profesionalizam. Jedno od prepoznatljivih televizijskih lica čiji su nastupi itekako podizali kvalitetu televizijskih nastupa svakako je Oliver Mlakar. Svojom je ozbiljnošću i vlastitim karakternim osobinama tijekom godina izgradio karijeru voditelja dragog gledateljima. Stvorivši lik voditelja koji svojom nenametljivošću uz uvijek prisutnu dozu odmjerenosti u govoru i iznošenju sadržaja emisije približio se gledatelju te do danas ostao znanac sa malih ekrana. Jednako kao i nekadašnja kolegica Željka Fattorini ni on nije imao priliku prenijeti iskustvo i ogromno znanje generacijama iza sebe nakon što je 2002. godine otišao u mirovinu. 

Možda nostalgija nije loše osjećanje te baš zahvaljujući njoj ne dopuštamo da stvari padnu u zaborav kroz kolotečinu današnjice. Ponekad je potrebno vratiti se na početak i ne zaboraviti čovjeka koji je imao ideju i hrabrost provesti ju u djelo. 

Stoga, ne zaboravimo televiziju od nekada niti njene začetnike. Cijenimo rad i dozvolimo drugima da nas inspiriraju. Prošlosti ponekad treba odati počast u znak poštovanja i priznanja za godine koje su nosile i nešto posebnoga u sebi.