Petak,
17. kolovoz 2018.
Turizam

POVRATAK NA TENERIFE

Život na inozemnom otoku

Dok Hrvatsku trese poralna zima ja se nalazim na jednom predivnom, osunčanom otoku, ne daleko od Afrike i pokušavam naći svoje mjesto pod suncem.

Piše: Matea Mage
Foto: Matea Mage

Nakon kratkog povratka u ledenu Hrvatsku vratila sam se na španjolski otok Tenerife. Zašto sam se vratila? Ovdje je ljeto cijelu godinu i upravo zbog takve klime život je opušteniji i ljudi su manje frustrirani nego u nekim drugim europskim zemljama. Sa cjelogodišnjim ljetom znači da vlada i cjelogodišnji turizam, iako moram priznati i Tenerife ima svoju slabiju i jaču sezonu. Trenutno nema toliko puno turista koliko prema izjavama domaćih ljudi i turističkim statistikama ima za vrijeme ljetnih mjeseci. No, ako mislite da zbog predivnog vremena i puno turista ovdje teče med i mlijeko jako se varate.

Ja sam uspjela naći posao i sigurno će neki od vas pomisliti da je genijalno kako sam uspjela to u samo tri dana što sam ovdje. Ljudi će vam reći razne savjete o traženju posla na ovom otoku. Neki tvrde da trebate isprintat na stotinu životopisa i dijeliti ih okolo. Ja sam pregledavala lokalne internet stranice za poslove i javljala se na sve vezano za turizam u kojem imam dugogodišnje iskustvo i jedan oglas od njih desetak je upalio. Prvi kontakt trebate pokušati uspostaviti na španjolskom i vaš CV treba biti na španjolskom osim ako ne idete raditi za poslodavca nekog drugog govornog područja. Ovdje stoji ona dobra stara narodna: „Što više jezika znaš to si bogatiji čovjek!“.

Nipošto nemojte ovdje dolaziti ako patite od iti jedne društvene, suvremene bolesti današnjice kao što su ksenofobija, netolerancija, rasizam. To vrijedi za vas koji ste poput mene, običan radnik. Ako ste bogati i ako ovdje dolazite uživati ili kupiti nešto onda vas baš briga za to. No, ako ste kao što sam već napomenula običan radnik koji za sebe želi bolji život od onog kojeg imate u vašoj trenutačnoj zemlji morate biti opušteni. Hrvatska nervoza vam neće ovdje upaliti. Ukratko, ako i dalje sjedite u kafićima i raspravljate se o ustašama i četnicima i mrzite sve što nije kao vi sami nemojte ovdje dolaziti.

Još jedna bitna stvar: ako se mislite obogatiti preko noći zaboravite to odmah, osim naravno ako već niste bogati. Ovdje se živi dan za dan. Bitno je naći nešto za početak i imati otvorene oči za bolju priliku koja vam može stajati iza bilo kojeg kutka. Zato je bitno da ste otvoreni i da nemate predrasuda jer nikad se ne zna u kojem novom poznanstvu se krije vaša bolja budućnost. Bilo bi jako dobro da kada dolazite ovdje ponesete što više novaca moguće da možete iznajmiti stan i da imati za sve drugo potrebe dok ne nađete posao.

Tek sada kada sam otišla živjeti u svijet shvatila sam da smo svi mi obični radnici isti. Nema tu nacionalnosti, boje kože, vjere... Svi se mi borimo jednako za jedan euro više i za malo sreće ispod ovog lijepog sunca. Svojim vlastitim odabirom svaku večer šetam sa posla do smještaja sat i 20 minuta i upoznajem jug Tenerifa. Moj put do doma je prepun restorana, kafića, trgovina koji imaju svoje ubacivače, koji se svim silama trude privući klijentelu. Na svakom koraku tu su i ulični prodavači iz Maroka. Naši međusobni pozdravi mi daju snagu i volju da ustanem sljedeći dan, pogledam u ocean, odem na posao i kažem: „Život je lijep!“ Takvog međusobnog razumijevanja sa nepoznatim ljudima nema u Hrvatskoj. Ovaj osjećaj je poseban.