Ponedjeljak,
23. listopad 2017.
Gastronomija

ŽIVOT NA INOZEMNOM OTOKU

Tenerifsko iće i piće

Za mene je sreća na otoku ručak čiji je sastojak kanarski krumpir sa svojim Mojo umacima i večernji odlazak na pivo Dorada čiji je obavezni prilog zdjelica domaćih maslina.

Piše: Matea Mage
Foto: Matea Mage

Da neki ne bi došli do zaključka da se bavim samo teškim temama imigracije i napuštanja Hrvatske da bih živjela na jednom španjolskom otoku gdje je vječno ljeto, odlučila sam napisati članak za sve vas koji se možda odlučite posjetiti Tenerife za svoj godišnji odmor ili jednostavno volite čitati o hrani i piću. U moru svih food blogova kojima su internetske stranice danas pretrpane evo vam jedna „tasty“ priča sa otoka.

 Hrana

Na jugu otoka gdje ja živim i radim restorani se nalaze na svakom koraku. Skoro sve kuhinje svijeta koje vam padnu na pamet možete ovdje naći. Većina restorana ima svoje PR radnike koji nagovaraju ljude da uđu u baš taj restoran. Iako je izbor restorana (talijanski, španjolski, kineski, marokanski, peruanski) velik, mislim da nema restorana koji ne nudi Tapas. Pod nazivom Tapas kriju se razne vrste malih jela ili zalogajčića. Oni mogu biti topli ili hladni. Oni su postali posebna vrsta kulture u španjolskoj kuhinji. Restorani danas nude i po 30 različitih Tapasa u svojim jelovnicima. Serviraju se većinom u malim crvenim zdjelama. Pod Tapase pripada svašta nešto. Kao za primjer možemo izdvojiti: masline, pržene lignje, kuhano meso, empanadillas, tortilje, gljive sa maslinovim uljem i češnjakom. Meni najdraži Tapas je onaj koji sam ja imala prilike probati, a to su pohane ribice sa kanarskim krumpirom. Kanarski krumpir je nešto stvarno posebno. Originalno on se neoguljen skuha i posluži. Krumpir koji se uzgaja na Kanarskim otocima mi je potpuno promijenio percepciju krumpira bilo kuhanog ili prženog, a također i čipsa jer se u njihovim dućanima može kupiti čips napravljen od kanarskog krumpira. Uz Tapas kao što je kanarski krumpir često se služi umak Mojo. On može biti crven i zelen. Sastojci crvenog umaka su: ulje, ocat, češnjak, gruba sol. U zeleni se još dodaje korijander i peršin. Crveni je sladak, a ja sam zaljubljena u zeleni.

Sljedeća fina papica koja se sreće u skoro svim restoranima je Paella. Jelo Paella dolazi iz Valencije i njegov najvažniji sastojak je riža. Ovo jelo se uvijek služi toplo. Postoji više vrsta Paelle kao što su: Valencijanska, od morskih plodova i miješana. Valencijanska je ona koja se smatra originalnim receptom za ovo jelo i sastoji se od: riže, zelenog graha, mesa (piletina ili zec), bijelog graha, puževa, šafrana i ružmarina. Zanimljivo je da je zečevina izuzetno kvalitetna i tipična za Tenerife. Svi tvrde da ju treba probati.


Jedna od meni najdražih stvari koje sam ovdje primjetila je Pollo para llevar (Pile za ponijeti). U izlozima restorana koje posjećuje lokalno stanovništvo često će se naći natpisi za pečeno pile. Atmosfera u ovim restoranima je prava domaća otočna, a pile koje se nudi je masno i veliko. Cijena cijelog pileta je oko devet eura.

U dijelu u kojem ja živim ima puno Talijana koji su otvorili restorane ili pizzerie. Tako između ostaloga volim poći u jednu lokalnu pizzeriu talijanskog vlasnika, gdje se nude pizze raznih vrsta. Ukusniju nisam nikad prije nigdje jela. Znam da će mnogi od vas reći da je pizza dosadna i da ju se može bilo gdje na svijetu jesti, ali ja jednostavno moram u ovom članaku napisati nešto o ovim pizzama. Meni je najdraža pizza sa kuhanim kanarskim  krumpirom. No, od izbora tu su i pizze sa ogromnim komadima mozzarella sira, sa zelenom brokulom, sa patlidžanima. To su one koje se u Hrvatskoj ne sreću tako često. Nisu samo sastojci ovih pizza odlični već i tijesto.

Pošto sam ja ljubitelj plodova mora jedna od najdražih stvari koje sam jela u jednom talijanskom restoranu ovdje, kada sam prvi put došla mi je focaccia sa lososom i kozicama. Focaccia je u biti talijansko jelo slično sendviču. Taj okus lososa i kozica sa ovog otoka neću nikad zaboravit. Inače sjever otoka je poznat po jako kvalitetnoj ribi. Jedva čekam da iskoristim jedan slobodan dan i odem u jedno malo ribarsko mjesto Taganana u neki lokalni ribarski restorančić i čitav dan uživam u ribi i ostalim plodovima mora.

Piće

U turističkoj zoni sa puno turista koji su se došli ovdje odmarati naravno da se prodaje i na hektolitre alkohola. Kanarska piva Dorada je možda najbolja piva koju sam pila u svom životu. Tako lijepo pristaje uz vruće tenerifske dane. Puno bolja je od pive San Miguel koju se također može naći u svakom kafiću. Najbolja stvar ovog otoka vezana za pivo jest da pola litre točenog piva košta jedan euro u većini barova, ni u onim najelitnijim kafićima nije skuplja od dva eura. Obožavam kad sjednem i naručim pivo u jednom od lokalnih kafića i onda mi konobar/ica donese zdjelicu domaćih maslina koje imaju poseban okus. Ovdje se masline doslovno prosipaju. Kada ovdje naručite pizzu zaboravite na onu jednu slavnu maslinu u sredini pizze. Ovdje imate više maslina na pizzi nego šunke.

Jako je popularno piti Sangriu iz velikog bokala podijeljenog na četvero ili dvoje ljudi. Sangria je aromatizirano vino koje izvorno dolazi iz Španjolske. Nije u Hrvatskoj nepoznanica, ali ćete je tamo naći prije u dućanima nego na stolovima kafića i restorana. U Sangriu se dodaju narezani komadi voća kao što su limun i naranča. Konzumiranje Sangrie stvori veselu atmosferu u restoranu ili kafiću i to poziva i ljude sa ulice da dođu u taj ugostiteljski objekt i naruče i sebi jednu. Još ako ima žive glazbe u kafiću, zabava je zagarantirana.


Kada razgovaram sa domaćim stanovnicima otoka oni mi tvrde da od hrane treba probati njihove domaće banane, paradajz, kozji sir, med, mokre smokve, slatkiš Gofia od pšenice ili kukuruza. Kažu da obavezno treba popiti domaće vino Malvaziju. Eto meni ideje za novi gastronomski članak kada isprobam to sve. No, sve navedeno je ideja za nepce svih vas koji ćete tek posjetiti ovaj otok.