Srijeda,
26. rujan 2018.
Vremeplov

24. TRAVNJA 1724.

Rođen Immanuel Kant

Na današnji dan 1724., rođen je njemački filozof i geograf Immanuel Kant, jedan od najpoznatijih mislioca svih vremena

Piše: M.Parać
Foto: wikimedia.org

Kant je rođen u gradu Konigsbergu, u tadašnjem Pruskom Kraljevstvu (danas je to ruski Kalinjingrad) , u kojem je proveo cijeli svoj život. Bio je četvrto od jedanaestero djece skromne i vrijedne luteranske obitelji, koja mu je usadila visoke moralne vrijednosti i radnu etiku. Nakon pohađanja Luteranske škole, upisuje studij filozofije u Konigsbergu gdje stječe odlično obrazovanje jer su mu uzori bili Leibnitz i Newton- i sami multidisciplinarni umovi sa širokim poljem djelovanja, od filozofije, preko teologije i ekonomije, pa do fizike i matematike. Nakon diplome, radi kao profesor na svojoj „alma mater“ a sve se više zanima za metafiziku.

Kant je bio pod dojmom značajnog prosvjetiteljskog mislioca i enciklopediste Jean-Jacquesa Rousseaua, nastojeći se nadovezati na njegova tumačenja o moralu i ljudskoj slobodi. Kao što ga je jedan autor svojim tezama neskriveno oduševio, drugi ga je šokirao i naveo da preispita sve u što vjeruje, a kasnije je upravo njega, Davida Humea, navodio kao onog koji je najzaslužniji za većinu njegovih teorija.

Kantova filozofija ima dva važna razdoblja: pretkritičko- u kojem se bavi materijalističkim tumačenjem svijeta i piše svoje djelo „Opća povijest prirode i teorija neba“(u kojem predviđa postojanje planeta Urana), a u kritičkom razdoblju kritizira i nadograđuje filozofiju svojih prethodnika, promovira idealizam kao jedan od filozofskih smjerova, te piše svoja najznačajnija djela- „Kritika čistog uma“, „Kritika praktičnog uma“ i „Kritika snage suda“, koja odgovaraju na tri temeljna pitanja- „Što mogu znati?“, „Što trebam činiti?“, „Čemu se mogu nadati?“-a u zbiru daju odgovor na ključno pitanje Kantove filozofije- „Što je čovjek?“.

U povijesti filozofije njegovo djelo „Kritika čistog uma“, objavljeno 1781., predstavlja jedan od stupova na kojem su izgrađeni svi kasniji filozofski pravci- bilo kao nadogradnja, bilo kao oponiranje njegovih teorija. Njime je izravno utjecao na Hegela, Heideggera, Nietzschea, Sartrea, Habermasa, Poppera, Kierkegaarda, Junga, Arendt i brojne druge najpoznatije svjetske filozofe. Tvrdio je da postoje ograničenja za čovjekovo osjećanje i razmišljanje, a nalazio ih je u prostoru i vremenu, čime stvari uvijek doživljavamo na isti način, jer nas ograničenost uma onemogućava da ih sagledamo u njihovom totalitetu i realitetu.

U prirodi je našeg uma da se oslanja na iskustvo, a ako nastojimo odgovor pronaći van iskustva, um se zapliće u proturječja i ne uspijeva naći izlaz. Razum je podijelio na 12 kategorija, grupiranih u četiri polja- kvantiteta, kvaliteta, odnos i modalitet. Razum se oslanja na pravila, a um na načela preko kojih želimo postići višu spoznaju i nadići granice iskustva.

Etičko je učenje iznio u „Kritici praktičnog uma“, objavljenoj 1788. godine. Osnovna je koncepcija morala zasnovanog na samokontroli kojom svaki čovjek u sebi već ima ugrađen zakon koji ga tjera na određeno ponašanje, a nazvao ga je kategoričkim imperativom. Čin ima vrijednost jedino ako mu je baza u dobroj nakani, koja mora biti u skladu s moralnim zakonom svakoga od nas. Najcitiranije misli tog djela su „Radi tako da princip tvog rada može postati princip rada svih drugih“ i „Ljude i sebe tretiraj kao cilj a ne sredstvo“.

Religijsku filozofiju iznosi u djelu „Religija unutar granica čistog uma“ u kojem progovara o radikalnom zlu u ljudskoj naravi, borbi dobra i zla za prevlast nad čovjekom, pobjedi dobrog principa čime se uspostavlja Božje kraljevstvo na Zemlji, te pravoj i lošoj službi ovisno o principima koji su u pojedincu prevladali. Immanuel Kant umire 12. veljače 1804. godine.