Utorak,
23. listopad 2018.
Crna kronika

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA

Velimir Bujanec osuđen za klevetu Ranka Ostojića

Sudu je poznata nemjerljiva uloga novinara u slobodnom i demokratskom društvu, kao i njihova sloboda izražavanja, ali to što je netko novinar ne znači da ne treba poštivati tuđu čast i ugled

Piše: I.Š.
Screenshot: Z1

Velimir Bujanec nepravomoćno je osuđen na Općinskom sudu u Osijeku za klevetu i uvredu bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića. Sudac Ivan Sajter izrekao mu je novčanu kaznu od 45 dnevnih dohodaka, odnosno ukupno 22.500 kuna – 500 kuna po danu, s obzirom da mu je plaća 15.000 kuna, koje mora platiti Ostojiću za produljeno djelo klevete, odnosno povredu njegova ugleda i časti zbog izrečenoga u TV emisiji 'Bujica'. Mora platiti i 14.500 kuna troškova postupka, piše Jutarnji.

Sudu je poznata nemjerljiva uloga novinara u slobodnom i demokratskom društvu, kao i njihova sloboda izražavanja, ali to što je netko novinar ne znači da ne treba poštivati tuđu čast i ugled. Dokazano je da je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete te prekršio novinarski kodeks časti. Nije imao pravo navoditi da je tužitelj praktično kriv za smrt Darka Pajičića. Svjesno je iznio laži i nije propitkivao ulogu Ostojića, kako je na sudu tvrdio. Želio ga je uvrijediti i na kartu etničke denuncijacije, jer je za ovaj sud uvreda nekome reći da je Ostoja Ranković, kao što je Bujanec rekao za Ostojića, obrazložio je Sajter presudu, koji je kod odmjeravanja kazne vodio računa i o tome da je Bujanec već dva puta osuđen za različita kaznena djela.

Ni Bujanec ni Ostojić nisu se pojavili na izricanju presude. Zatraživši osuđujuću presudu za Bujanca, Ostojićev odvjetnik Radan Kovač rekao je da je 'nesporno utvrđeno da je okrivljenik uvrijedio i oklevetao privatnog tužitelja'.

Podsjetimo, suđenje Bujancu bila je i svojevrsna istraga o smrti vukovarskog branitelja Darka Pajičića, koji je umro dvije godine nakon što je nastradao prilikom pokušaja razbijanja ćirilične ploče na zgradi PP Vukovar. Tamošnji branitelji i Pajičićevi prijatelji optužili su policiju da zataškava upotrebu prekomjerne sile policajca Saše Sabadoša, kojeg su prozvali da je Pajičića brutalno napao. Pajičić je, inače, toga dana bio u pijanom stanju, kao i dvije godine poslije kada je preminuo nakon što se srušio u jednom ugostiteljskom objektu. Obdukcijom dr. Mladena Marcikića utvrđeno je da je imao 3,07 promila alkohola te da je 'uzrok smrti pad i udarac glavom o tvrdu podlogu, jer je bio u teškom pijanom stanju uslijed kojeg se gubi ravnoteža. Ozljeda unutar tvrde moždane ovojnice je svježa i ne povezuje se s prijašnjom ozljedom', ustvrdio je vještak patolog.

Sve izneseno u emisiji laž je i neistina, sračunata da se naškodi ugledu i časti privatnog tužitelja kojega u trenutku ozljeda vezanih uz pokojnoga Pajičića veže jedino činjenica da je bio ministar unutarnjih poslova. Iz priložene medicinske i druge dokumentacije, uvida u spornu TV emisiju, iskaza saslušanih svjedoka, okrivljenika i tužitelja osim pukih, ničim potkrijepljenih, tvrdnji okrivljenika i svjedoka ne postoji nijedan dokaz da je Ostojić pokušao na bilo koji način nešto zataškati u slučaju Pajičić. Kako smo imali prilike vidjeti, njegova smrt nije rezultat skrivenih radnji tužitelja, niti policije nego samo bolesna opsesija okrivljenika da preko te smrti vrijeđa i kleveće tužitelja, odnosno samo sebi stvara reklamu velikog borca. Mislio je i ovdje raditi svoju emisiju provodeći puzajuću reviziju povijesti, ali u tome nije uspio. Htio je ovdje raditi reklamu sebi, a za život pokojnoga Pajičića najmanje ga je bilo briga, rekao je Kovač, koji se osvrnuo i na činjenicu da je Bujanec u emisiji Ostojića nazivao “Ostoja Ranković' aludirajući na 'Aleksandra Rankovića' bivšeg šefa OZNA-e, 'koji je bio srpske nacionalnosti, a samo okrivljeni zna kakve to veze ime s tužiteljem'.

Bujančev odvjetnik Emil Havkić tražio je oslobađajuću presudu za svoga branjenika ustvrdivši da „tužitelj nije napravio razliku između činjeničnih tvrdnji i vrijednosnih sudova.“

Kada se analizira inkriminacija u njoj nalazimo tvrdnje da je okrivljenik kao urednik i novinar izjavio da je tužitelj 'lagao' javnost u svezi smrti Pajičića. Nadalje, da ga je okarakterizirao 'beskrupoloznim ministrom', nazvao ga 'Ostojom Rankovićem' i najavio da mu je dužnost kao novinara odgovoriti tužitelju emisijom i demantirati ga. Što se tiče nadimka jasno je da igrom riječi okrivljenik ne ukazuje na nekakve fizičke ili duševne mane tužitelja, nego da taj nadimak koji je nastao greškom koristi jer isti sadrži političke konotacije. Već i sam postupak tužitelja da pokrene kazneni postupak ukazuje na jednu sličnost. U vrijeme Rankovića, politički vicevi bili su kažnjivi i radi njih se odlazilo u zatvor ili prinudni rad. U obrani okrivljenik je iznio da je shodno hrvatskoj pučkoj tradiciji odnosa naroda i političara autor nadimaka i drugim političarima.Tako za Pašalića – Herr Flick, Granića – Očenašek, Canjugu – Crna guja. Nitko od njih nije ga tužio, rekao je Havkić, dodavši i da 'sud u potpunosti treba odaciti konstrukciju da bi okrivljenik igrom riječi Ostoja Ranković želio reći da je privatni tužitelj Srbin. To je nedokazano i ne proizlazi iz okolnosti slučaja'.

Sloboda novinarstva dopušta određeni stupanj pretjerivanja, čak i provokacije. Dokazi i optužnica DORH-a protiv policajca u slučaju Pajičić ukazuju na propuste policije, što su ozbiljni razlozi da je okrivljenik bio uvjeren da iznosi istinu govoreći da je tužitelj lagao javnost, a MUP nastojao prikriti propuse svojih djelatnika i uzroke smrti, a to isključuje namjeru klevetanja. Ovdje nema dokaza da je moj branjenik počinio kaznena djela, kazao je Havkić, najavivši žalbu na ovu presudu.