Ponedjeljak,
23. listopad 2017.
Turizam

ŽIVOT NA INOZEMNOM OTOKU

Emilio auf Teneriffa

Razgovor sa stanovnikom otoka Tenerife koji je sve osim običan. Nijemac Emilio odlučio je podijeliti sa nama svoju priču.

Piše: Matea Mage
Foto: Matea Mage

„I tako dan za danom na javnim mjestima sa gitarom“, Azrina pjesma mi je pala na pamet kada sam krenula pisati Emiliovu priču. Već sam pisala o ljudima koje sam imala priliku upoznati na Tenerifima i o njihovim životima, od kuda su i čime se bave. Emilio je doista najposebnija osoba koju sam ovdje upoznala. Nakon pet mjeseci poznanstva odlučila sam ga intervjuirati jer taj čovjek definitivno zaslužuje da njegova priča bude objavljena. Kao što sam već rekla on je sve osim običan. Svaki dan je u mom radnom okruženju, dolazi svirati glazbu i prodavati pepeljare koje ručno izrađuje od limenki pive. Njih prodaje za 50 centi po komadu. On za razliku od drugih za svoj komad kruha ne prosi. Vidjela sam puno ljudi ovdje koji prose na ulici, a zatim se voze autobusom i idu spavati u svoje stanove. Koliko je Emilio drukčiji dovoljno je za reći da on živi u špilji.

Gdje i kada si rođen?

Rođen sam u Cuxhaven, Njemačka  18. srpnja 1956.

Reci nam nešto o svom obrazovanju i poslovima kojima si se bavio?

Kada sam završio srednju školu 1973. otišao sam u Hamburg na obuku za izrađivanje telefona za njemački telekom. Shvatio sam da to nije za mene i 1976. selim se u Berlin gdje počinjem zarađivati za život svirajući po barovima. Inače glazbom se bavim od 16 godine. Za par godina život me odvodi u Englesku gdje sam također svirao po londonskim barovima.

Gdje si sve živio?

Osim u svom rodnom gradu najviše vremena sam proveo u Hamburgu, Berlinu, Londonu i sada na Tenerifima. Proveo sam puno mjeseci u mnogim drugim mjestima kao što su Seychelles i Mauritius koje najviše volim i tamo bih rado opet otputovao. Proveo sam par mjeseci u Nizozemskoj i Danskoj. Prije 12 godina tri mjeseca sam bio na Karibima i nije mi se svidjelo. Stalno sam iskorištavao priliku za putovanja i upoznavanja drugih kultura. Naravno cijelo to vrijeme bavio sam se glazbom.

Od kada živiš na ulici i zašto?

Živim na ulici već deset godina jer sam zakasnio na autobus koji me trebao odvesti na aerodrom gdje sam trebao uloviti avion za povratak u Njemačku. Prvo sam spavao tri godine na jednoj klupi, a onda sam našao svoju špilju od koje sam si stvorio dom. Jedno vrijeme sam imao instaliranu kuću sa prozorima, ali to mi je policija odnijela jer sam se previše raširio. Sada sam pametniji.

Nakon odgovora na ovo pitanje ja sam šokirana rekla da je to sigurno neka šala. No, doista Emilio je propustio autobus za povratak u svoj regularni život. Međutim stvorio je sebi novi na Tenerifima.

Zašto si prvotno došao na Tenerife?

Otok Tenerife je za mene značio još samo jednu od mojih mnogih destinacija za upoznavanje svijeta i uživanje, širenje glazbe i ljubavi. Međutim kao što sam rekao zakasnio sam na autobus i ostao sam ovdje deset godina. Imao sam samo deset eura u džepu i nikoga tko bi mi mogao poslati novac da se vratim. Sada više ni nije bitno, sada želim ostati na Tenerifima zauvijek.

Tko ti je najveći glazbeni uzor?

Bob Dylan, Cat Stevens, Rolling Stones.

Tvoja fotografija je objavljena u jednoj knjizi. O čemu je točno riječ?

Da riječ je o knjizi španjolskog fotografa Juana Antonia Unzurrunzaga „Mi Trayectoria“. Knjiga okuplja njegove razne fotografije u cjelinu. No, to nije ništa izašao sam ja i u novinama Times i El Mirror.


Emilio mi je sav sretan pokazao da se u istoj knjizi nalazi i B.B. King.

Tvoja najdraža pjesma?

„My Lady D'Arbanville“ mi je najdraža. Često sviram i volim pjevati i pjesme kao što su „Nights in White Satin“, „La Bamba“ i „Angie“.

Na ovo pitanje mi je odgovorio tako što je odsvirao svoju najdražu pjesmu. Imala sam prilike prisustovati na dva druženja u njegovoj špilji gdje je svirao svojim prijateljima. Njegova izvedba pjesme „Nights in White Satin“ je toliko dobra da bi se i sam The Moody Blues posramio. Emilo također često strancima pjeva pjesmu „I come from England and I am so white“ što neki vide kao provokaciju dok mu drugi davaju novac kad je čuju. Tu pjesmu je sam napisao.

Što je sa tvojim pjesmama koje pišeš  i uglazbljuješ sam?

Jedna koju se može naći i na youtubeu koju često pjevam sa svojim prijateljima se zove „La Gomera“. Posvećena je tom Kanarskom otoku.

Pjesma u prijevodi ide ovako: „Kada vidim La Gomeru mom srcu je dobro, kada se probudim u svom hotelu sa tisuću zvijezdica i vidim La Gomeru znam da sam slobodan.“ Naime Emiliova špilja se nalazi točno preko puta otoka La Gomera tako da on svako jutro kada se probudi vidi taj otok.

Koje instrumente sviraš?

Harmoniku i gitaru.

Planiraš li se ikada vratiti u Njemačku? Nedostaje li ti?

Moj dom  su sada Tenerife. Nedostaju mi moji prijatelji sa kojima sam često znao svirati. Članovi su benda Zotty&Pitt. Redovito smo u komunikaciji i oni žele da ja dođem u posjetu i da opet zasviramo zajedno. Tko zna možda sljedeće godine po prvi puta napustim ovaj otok.

Da se ponovno rodiš što bi promijenio?

Ništa, baš ništa, sve bih uradio isto ovako (vragolasti osmijeh).

Što bi poručio mladim ljudima koji se trude uspjeti u glazbenom svijetu?

Učiti učiti i samo učiti.

Za kraj nam reci nešto što nas jako zanima, zašto baš pepeljare?

Vrlo je jednostavno to je smeće, a smeće treba reciklirati. Turisti kupe od mene pepeljaru i nose je sa otoka nazad otkuda su došli. U biti ja čistim otok od smeća i usput malo zaradim.


Ako ikada posjetite Tenerife nemojte propustiti priliku da zapjevate sa Emiliom i kupite njegovu pepeljaru. On priča engleski, njemački i španjolski. Što je najvažnije sa svima je spreman podijeliti osmijeh. Također ako upišete na youtube Emilio auf Teneriffa naći ćete snimke koje su snimili turisti i njegovi prijatelji. Na njima se vidi kako Emilio svojom glazbom uveseljuje ljude.