Petak,
14. prosinac 2018.
Zagreb

TREŠNJEVKA SJEVER

Ivan Butorac: Rupe na cesti nemaju stranački predznak

''Uvijek ima više želja nego mogućnosti. Ako stigne deset zahtjeva za uređenje ulice, a imate novac za tri, onda treba odlučiti koje će te tri biti''

Piše: I.Š.
Foto: Tony Hnojčik

Kad uoče neki problem komunalnoga tipa, neku rupu na cesti, dotrajale dječje sprave ili klupe u parku, odnosno kada imaju kvalitetan prijedlog kojim bi poboljšali ili uljepšali život u susjedstvu, mnogi bi građani to nekome javili, ali ne znaju da postoje gradska tijela čiji je posao saslušati ih i sudjelovati u rješavanju problema, piše tresnjevka.online.

Kada bi većina bila svjesna uloge mjesnih odbora i vijeća gradske četvrti i njihovoga utjecaja na svakodnevni život kvarta, komunikacija s izabranim tijelima lokalne samouprave bila bi kvalitetnija i učinkovitija. Sada građani nastojeći riješiti probleme uglavnom pokušavaju privući pozornost gradskih ureda, skupštine i gradonačelnika koji se time zapravo ne bave jer postoje niže razine uprave i oni koji su zaduženi za te probleme.

Jedan od onih zaduženih za komunalne probleme je Ivan Butorac, predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever. Kako i sam tvrdi da je vijeće važno za život u kvartu, upitao sam ga da razjasni zašto je važno, čime se sve vijeće bavi te što to on i zašto zapravo radi.

Što vas je motiviralo da se kandidirate i uopće politički aktivirate?

Teško je reći što me natjeralo, ali okrivio bih idealizam. Ljudi primjećuju kako neke stvari u društvu ne funkcioniraju i stalno očekuju da će ih netko riješiti umjesto njih, umjesto da promisle na koji bi ih način mogli riješiti sami. Želio sam biti dio rješenja pa sam odlučio pokušati i vidjeti tu “politiku.”

Socijaldemokracija je najbliža mojemu mentalnom sklopu pa je bilo logično  učlaniti se u SDP, činjenica je kako se bez stranke i stranačke logistike malo toga može učiniti na izborima.  Nekih pet, šest godina bio sam samo član, a onda su mi ponudili mogućnost predsjedavanja vijećem gradske četvrti, što sam u konačnici i prihvatio.

U konačnici?

Najprije sam morao o tome porazgovarati s obitelji. Ta dužnost zahtijeva žrtvovanje velikog broja sati vlastitoga slobodnog vremena i bio sam svjestan kako će se to odraziti na obiteljski život, osobito na djecu. Morali smo svi sudjelovati u toj odluci, srećom, kada je supruga vidjela koliko želim pokušati nešto učiniti, i ona me poduprla.

Učiniti što?

Svakoga dana na cesti, u parku ili u dućanu vidiš da neke stvari nisu u redu. Cilj je barem pokušati promijeniti to nabolje, popraviti na način za koji vjerujem da je bolji.

Kako se rješavaju problemi odnosno, da iskoristim vaše riječi, kako se popravljaju stvari?

Nakon prvog mandata i na početku ovog, dakle u pet godina koliko obavljam dužnost predsjednika vijeća četvrti, vjerujem kako je na samom početku važno utvrditi smjernice ili, da to tako nazovem, pravila igre. Mislim da sam to u suradnji sa stranačkim i ostalim kolegama umnogome i uspio. Naš  rad je fokusiran na rješavanje komunalnih problema.

Ipak, svi ste  sudjelovali na izborima. Dio ste političkoga procesa i može vas se zvati političarima.

To je točno. I svjestan sam toga da se politika ne može izbjeći pa sam zato u radu vijeća, koliko god je to bilo moguće, izbjegavao dnevnu politiku. Prije svega zato što smatram kako vijeća nisu formirana u toj nakani. To je posao vlade, sabora i skupštine grada. Komunalni problemi su naš posao.

Što na kraju dobivaju građani?

Mislim kako je to najbolje  pitati njih, osobito one koji uživaju u plodovima toga rada. Možda oni toga nisu svjesni, ali kada hodaju obnovljenim nogostupom, odmaraju se u uređenom parku, zabavljaju se s ljubimcem u ograđenom i prilagođenom prostoru ili uživaju s djecom na obnovljenom odnosno novom igralištu, oni na neki način svjedoče učincima našega djelovanja.

Pripremate plan za sljedeću godinu, ali  još  se bavite realizacijom projekata iz plana koji je donio prošli saziv vijeća. Budući da ste predsjedavali i tim vijećem, sudjelovali ste u izradi i tog i prethodnih godišnjih planova. Što je prema vašemu mišljenju prava ostavština prošloga saziva?

Jedna od osnovnih inicijativa bila nam je “Trešnjevka za djecu.” Trudili smo se, u sklopu ovlasti koje imamo i sredstava koja su nam na raspolaganju, djeci maksimalno podići komunalni standard, povećati sigurnost i uljepšati zelene površine, parkove, sportske terene… odnosno okoliš gdje se kreću. Koliko god smo mogli, pomagali smo i u vrtićima i u osnovnim i srednjim školama. U prošlom mandatu smo pokušali sačuvati svaki četvorni metar zelenila, oplemeniti, uljepšati, i to je važno zato što je Trešnjevka sjever previše izgrađen kvart.

Pa niste uredili  baš svaki četvorni metar.

Na žalost, potrebe su uvijek veće nego što su to mogućnosti, a uz to u tri, četiri godine mandata ne može se sve riješiti pa zato na Trešnjevci u nekim parkovima još stoje ljuljačke na kojima sam se ljuljao kao klinac.

Kakav je bio vaš prvi dan na poslu?

Iskreno, ne sjećam se kakav je bio. U principu, u početku ne poznajete sustav i način na koji on funkcionira pa su vaša očekivanja mnogo veća nego realne mogućnosti koje su vam na raspolaganju. Može doći i do pada entuzijazma kada shvatite kako se problem koji očekujete riješiti za nekoliko dana rješava mjesecima u sklopu toga velikog i tromog sustava. Postupno vaša očekivanja postanu realnija.

Jeste li imali nekakve konkretne projekte koje ste htjeli odraditi odmah čim ste počeli? Jeste li ih uspjeli odraditi i koliko njih?

Gotovo sva dječja igrališta na Trešnjevci sjever su vrlo blizu prometnica pa smo u startu zapravo forsirali obnovu dječjih igrališta i na njihovo ograđivanje. Ne samo zato što bi u Europskoj uniji  sva trebala biti ograđena, već prije svega zbog sigurnosti. Draže mi je kad oni koji dovedu dijete na igranje u park, ne moraju strepiti i stalno paziti kako dijete ne bi otrčalo na cestu.

Znači djeca pa parkovi?

Ako ja mnogo pričam o parkovima i zelenim površinama, to ne znači da ne vodimo brigu i o ostalome. U nadležnosti vijeća su i prometnice odnosno nerazvrstane ceste koje održavamo putem plana malih komunalnih aktivnosti. Tu su i sve ustanove na području Trešnjevke sjever: dom umirovljenika, vrtići, osnovne i srednje škole, dobrovoljno vatrogasno društvo i katoličke župe… Svima pomažemo u sklopu naših mogućnosti.

Župe?

Možda zvuči čudno kada socijaldemokrat navodi župe, ali vjerujem kako su i one važan dio zajednice, i kao takve imaju pravo na dio javnog novca koji je prikupljen putem svih građana. Pomažemo i raznim udrugama, sportskim klubovima i kulturnoumjetničkim društvima. Naravno, ne pomažemo profesionalnim sportskim klubovima.

Kakva je, odnosno kolika je ta pomoć i prema kakvim kriterijima se dodjeljuje?

Princip je jednostavan, a i kriteriji su jasni. Vijeće na raspolaganju ima i sredstva koja se vode pod stavkom “ostali nespomenuti rashodi.” Moja je filozofija da dokle god imamo novca, odobravamo pomoć svima onima koji se jave za pomoć, a bave se nečim korisnim. Najčešće se traže male svote, dok je najveća svota koju možemo odobriti pet tisuća kuna.

Praktički mi odobravamo sredstva svima i u ovom vijeću, dokle god sam predsjednik, zalagat ću se i apelirati na vijećnike da se nikada ne rukovode tako nazvanim “kriterijem vaši i naši.” Tako smo za Hvidru nabavljali svijeće u dane sjećanja na Vukovar, a pomogli smo i klubovima i kulturnim udrugama i antifašistima. Svi oni koji su se javili vijeću Trešnjevka sjever, dobili su barem tu simboličnu pomoć. Prosječne svote koje odobravamo su male, ali katkad znače mnogo.

Koliko ste uspjeli realizirati početne vizije? Više ili manje od pedeset posto?

Ne znam kako bih to izmjerio. Mnogo je projekata započeto. Neki su završeni, a neki nisu, a neće biti završeni u ovom mandatu jer jednostavno ima previše posla. Postotci koje mogu spomenuti su oni o iskorištenosti sredstava koja su nam bila na raspolaganju za tu namjenu jer smo iskoristili od devedeset pet do devedeset osam posto i mislim kako smo više nego dobro iskoristili ono što nam je odobrila skupština gradaa. Sretna je okolnost što smo imali dobru koordinaciju s glavnim nositeljima radova – Zrinjevcem i Zagrebačkim cestama. Sve je bilo dobro koordinirano i poštovali su se rokovi.

Što ima novoga?

Nova su na primjer vježbališta na otvorenom. Streetwork parkovi su se počeli graditi za mog mandata. Na početku mandata nije bilo nijednog, a sada imamo gotova tri (između Osnovne škole Julija Klovića i doma umirovljenika na Gagarinovu putu; kod osnovne škole Ljubljanica; na zelenoj površini Selska-Zagorska), dok četvrti planiramo izgraditi u Parku Stara Trešnjevka.

Mislite li da se ljudima toliko sviđa vježbanje na otvorenom pa im trebaju četiri vježbališta?

Mislim kako je pravo pitanje treba li ih još. Mislim kako ih treba, ali pravi izazov je pronaći pogodnu lokaciju. Na mnogim mjestima ne smijemo intervenirati jer, iako svi vjeruju kako je nešto javna površina, tek kada pregledate u gruntovnici, shvatite kako se kao vlasnici vode ljudi iz doba “Marije Terezije.” Ponegdje je stanje u imovinsko-pravnim odnosima vrlo zamršeno, a uz to niti Zrinjevac niti Zagrebačke ceste ne mogu krenuti s realizacijom ako grad Zagreb nije u gruntovnici upisan kao jedini vlasnik.

Tvrdite kako radite za kvart i njegove stanovnike, a pitanje je znaju li stanovnici kvarta čime se vi uopće bavite. Kakva je komunikacija s Trešnjevčanima? Imaju li informacije što i zbog čega vi radite odnosno kakve su njihove reakcije na ono što radite?

Znao sam kako ljudi relativno malo znaju o funkcioniranju lokalne samouprave, ali  neugodno sam se znenadio kada sam uvidio koliko je to zaista malo, naravno, ima i izuzetaka. Premalo, ako mene pitate. Možda griješim, ali takve informacije dolaze do mene pa vjerujem kako vrlo malo ljudi prati ono što radi lokalna vlast i zna kako ona funkcionira. Mogu samo spekulirati što je razlog tome.

Možda je svojevrsna apatija ili zasićenost politikom ili činjenica kako ljudi nisu informirani o tome tko je odgovoran za promjene koje uočavaju u kvartu. Možda misle da smo “svi mi isti,” ali nismo. Nisu isti niti ljudi koji žive u istoj zgradi pa nisu niti vijećnici. Različiti smo i zastupamo ono u što vjerujemo, a to dovodi do promjena. Ljudi primjećuju te promjene, a mi bismo se trebali potruditi da što više stanovnika zna kako ovaj park nije uredio neko drugi već su naši susjedi, koji su vijećnici, donijeli odluku, izdvojili potrebna sredstava i osigurali izvođača.

Primijetio sam kako ljudi ne znaju razliku između mjesnoga odbora i vijeća gradske četvrti. Možete li to ukratko izložiti “nebirokratski”?

Najjednostavnije je to objasniti primjerom. Recimo da se negdje zadržava voda odnosno začepljen je slivnik za oborinske vode. To je problem koji bi  trebalo detektirati na najnižoj razini odnosno na onoj mjesnoga odbora. Predsjednik odbora tada mailom ili češće pozivom obavijesti gradsku četvrt koja na lokaciju uputi nadležnu gradsku službu odnosno, u ovom slučaju, Vodovod i odvodnju. S druge strane mjesni odbor može predložiti da se na određenoj lokaciji uredi park ili asfaltira ulica. Mjesni odbor je prva stuba i mjesto odakle informacije ulaze u sustav.

Znači, njihova uloga je prikupljanje i prosljeđivanje informacija?

Ne samo to, ali to bi  trebala biti njihova osnovna funkcija. Do sada oni nisu imali vlastitih sredstava, a od ovoga mandata to je donekle izmijenjeno, Došlo je do svojevrsne decentralizacije pa sada i mjesni odbori raspolažu relativno s malim, ali ipak vlastitim sredstvima, tako da i oni mogu samostalno donijeti odluku u pogledu neke komunalne akcije.

Sve ostalo radi vijeće gradske četvrti?

Mjesna samouprava u gradu Zagrebu se sastoji od mjesnih odbora, vijeća gradske četvrti, skupštine grada Zagreba i gradonačelnika. Gradskoj četvrti dodjeljuju se sredstava iz gradskoga proračuna, a vijeće raspolaže i usmjerava ta sredstva kroz plan komunalnih aktivnosti. Gradska četvrt u sklopu svojih ovlasti i nadležnosti nešto može, a na žalost nešto i ne može riješiti. Ako ne može, onda se prosljeđuje nadležnim gradskim uredima na postupanje. Tako i mjesni odbori šalju zahtjeve, zamolbe i prijedloge prema gradskoj četvrti. U sklopu gradske četvrti Trešnjevka sjever formirano je deset mjesnih odbora.

I sve to dolazi na vaše vijeće?

I ne samo to. Prijedlozi, zamolbe i peticije dolaze izravno od građana,  institucija na našem području i  vijećnika u vijeću gradske četvrti. Svi ti prijedlozi ravnopravno se razmatraju.

Uspijevate li svima izići u susret?

Ponavljam, uvijek ima više želja, nego što ima mogućnosti. Ako stigne deset zahtjeva za uređenje ulice, a imate novac samo za tri, onda većina u vijeću mora donijeti odluku koje će biti te tri. Uvijek pokušavam postaviti neke jasne kriterije kako bi odluka pala na one tri ulice koje su u najlošijem stanju bez obzira na to na kojemu su području odnosno jesu li ili nisu nekome blizu.

Mislim kako su to svima prihvatljivi kriteriji. To je zapravo zdrava logika. Odlaziš pogledati koja je ulica u najgorem stanju i zaključiš kako je prioritet to napraviti. Na žalost, katkad nemamo sredstava ni za sve najlošije ulice. Dogodi se da imate pet ulica u katastrofalnom stanju, a novca samo za tri. Mi te tri uredimo pa onda prirodno stanovnici uređenih ulica šalju pohvale, a drugi pokude. Već sam naglasio kako je potreba i prijedloga mnogo, mnogo više od onoga što možemo učiniti sa sredstvima s kojima raspolažemo.

Koliki udio prijedloga dolazi od institucija, a koliki od vijeća i građana.

Iako mislim kako je sve to prilično izjednačeno, smatram kako možda najviše prijedloga ipak dolazi od samih građana, ali prema mojemu mišljenju i dalje premalo. Stanovnici imaju najviše informacija. Niti vijećnik u gradskoj četvrti niti onaj u mjesnom odboru ne mogu znati sve pa se moraju osloniti na ljude koji žive u njihovim mjesnim odborima.

Činjenica je kako se mnogi obraćaju izravno gradskoj četvrti jer nisu svjesni uloge mjesnoga odbora, ni ne znaju kako im se i kada obratiti, ali nastojimo to promijeniti pa će možda u ovom sazivu biti više koordinacije. Važno je da svi znaju koja su tijela za što nadležna jer će tako prije riješiti neki problem ili pomoći da se poboljšaju uvjeti u susjedstvu.

Izabrani ste za drugi mandat za istu poziciju. Vjerujete li kako su izabrali vas ili stranku? Je li to odraz minuloga rada ili odraz strukture stanovništva na Trešnjevci?

Vjerojatno i jednoga i drugoga. Teško mi je to procijeniti, a nema ni relevantnih istraživanja. Dio glasača vjerojatno je zaokruživao u skladu s političkom opredjeljenošću, a dio, buduči da nositelji liste imaju svoje ime i prezime istaknuto na glasačkom listiću, zaokružio je prema samom imenu nositelja pojedine liste. Osobno bih volio da je što veći broj onih koji su prepoznali moj i rad vijeća u prošlome mandatu te zbog toga zaokružili listu. Koji je omjer jednih i drugih, to vam na žalost ne znam reći.

Kakav bi vam omjer bio draži?

Kao što sam već rekao, veselilo bi me da su zastupljeniji oni koji zaokružuju prema onome što je učinjeno, a ne prema politici i ideologiji. Prema mojemu mišljenju,  sabor i gradska skupština su mjesta gdje se mogu voditi ideološke rasprave, dok na ovoj bazičnoj razini ona nema previše smisla. Rupa na cesti nema ni lijevi ni desni predznak. Rupa na cesti je rupa na cesti, a mi moramo sjesti i smisliti kako ćemo ju što brže i efikasnije sanirati, ili barem ja na to tako gledam.

Odradili ste jedan mandat i uvidjeli kako to baš i nije jednostavan posao. Što vas je natjeralo da se ponovno kandidirate?

Kandidaturu je morala podržati i potvrditi moja stranka, a kandidirao sam se zato što znam koliko smo kolege i ja u prošlome mandatu uložili truda i vremena u cijelu ovu priču. Mnogo  toga smo napravili, a mnoge stvari smo počeli pa smo vjerovali kako možemo još jednom zatražiti povjerenje građana kako bismo pokušali ono što je pokrenuto i završiti. Nadam se kako ćemo uspjeti. Uvijek će biti posla. Svjestan sam kako ne možemo baš sve učiniti, ali živim u nadi kako ćemo se, kad prođe i osma godina mandata, moći osvrnuti i utvrditi kako smo napravili nešto što je ovu našu Trešnjevku učinilo boljom.

Kada bi, na osobnoj razini, analizirali odnos dobivenoga i uloženoga u ovaj posao, možete li reći kako su se uloženo vrijeme i trud isplatili?

Mislim da rezultat uvijek može biti bolji, ali zadovoljan sam i ovim. Gradski sustav je takav kakav jest, ljudi su takvi kakvi jesu pa na neke stvari ipak ne možete utjecati. Koji put idem i glavom kroz zid jer morate nastojati da i u nepovoljnim situacijama učinite maksimalno što možete.

Koliko je vremena potrebno uložiti u posao predsjednika vijeća gradske četvrti?

Ovdje ima posla za deset sati na dan. Trešnjevka sjever ima 55.000 stanovnika i da je grad bila bi jedanaesti ili dvanaesti grad po veličini u Hrvatskoj. Ne može se obaviti sve potrebno tako da se dođe na sat ili dva u tjednu. Sustav to dozvoljava, ali pitanje je kakvi su učinci takvoga pristupa. Mislim kako bi trebalo razmotriti profesionalizaciju mjesta predsjednika vijeća. Mi građanima moramo biti dostupni, a oni često zovu i traže mene dok ja nisam u uredu.

Uredi predsjednika vijeća su tu, ali mi nemamo radno mjesto. Nismo niti profesionalci niti zaposlenici. Dobivamo naknadu za rad, ali nismo poput drugih djelatnika službe za mjesnu samoupravu zaposlenici grada. Naknada je tu zato što izdvajamo i ulažemo svoje slobodno vrijeme.  Kao privatnik donekle se mogu organizirati i biti na raspolaganju i u sklopu uobičajenog radnog vremena službi, ali kolege koji rade u velikim tvrtkama, holdingu ili kod privatnika, to mogu pretpostavljam uskladiti mnogo teže.

Tvrdite kako je predsjedavanje vijećem gradske četvrti posao za profesionalca s punim radnim vremenom?

Mislim kako je to smjer o kojemu treba razmišljati. Kad bi se funkcija profesionalizirala, ljudi koji se tome žele posvetiti imali bi mogućnost odlučiti da stave svoju privatnu karijeru u mirovanje i potpuno se posvete tom vrlo odgovornom, poslu. Vjerujem kako bi tako bili učinkovitiji.

Tko odlučuje o profesionalizaciji?

Gradska skupština.

A hoće li?

Ne znam.

Znači, sada je stanje takvo da komunalni problemi i razvoj gradskoga područja na kojemu živi 55.000 ljudi ovisi o količini slobodnoga vremena koje tome mogu posvetiti predsjednik i vijećnici?

Svatko samostalno donosi odluku o tome koliko će slobodnoga vremena posvetiti ovome, ali ne bih se složio s time kako razvoj ovisi samo o tome jer. ne zaboravimo,  postoji gradonačelnik, skupština grada, poglavarstvo i holding koji su svatko na svojemu području odgovorni za dio cjelokupnoga funkcioniranja grada koji je vrlo složen sustav i u kojemu gradske četvrti participiraju u njegovom manjem dijelu. Naravno, ovaj sustav treba kontinuirano činiti učinkovitijim i racionalnijim.