Subota,
21. travanj 2018.
Turizam

ŽIVOT NA INOZEMNOM OTOKU

Izlet na hladniji i zeleniji dio otoka

Od sunčanja na plaži do kišnog studentskoga grada preko prašume spustiti se na more pa na kavicu u glavni grad koji slijedi pauza u spiritualnom centru Tenerifa predstavlja dan pun dojmova koji jedva čeka da bude opisan novinarskim riječima

Piše: Matea Mage
Foto: privatni album

Koncept kopnenog izleta na otoku Tenerife vrlo je sličan hrvatskom. Najbolje poznajem koncept kopnenih izleta u Dubrovniku koju su vozili ljude u razgledavanje Mostara i Crne Gore. Osim što ću opisati ovaj predivan izlet na sjever otoka također ću ga malo usporediti sa dubrovačkim izletima. Organizator izleta sa autobusom kupi turiste ispred njihovih hotela. Ovdje je malo to drukčije zbog izuzetno velikog broja hotela i turističkih kompleksa ne kupi se ljude baš ispred svakog hotela pa tako pet, šest hotela koji su u blizini jedan drugoga imaju meeting point ispred jednog od tih hotela. Ovisno o broju karata ovisi i koliko hotela ćete morati obići prije nego što vaš izlet stvarno započne. Mi smo imali sreću naš meeting point je bio i zadnji. Početak izleta je iza devet sati ujutro što ne pada teško nikome. Ovdje su učestala pojava izletnički autobusi sa putnicima različitih nacionalnosti. Naš vodič je pričao na engleskom, španjolskom, talijanskom i njemačkom kako bi svi razumjeli. Rijetko ćete ovdje naći autobus npr. samo sa englezima i vodičem koji isključivo priča engleski. Imam dojam da su što se tiče toga opušteniji. Naš vodič dolazi iz Italije i gramatički točno je pričao sve jezike. No, meni pošto pričam njemački bilo je smiješno čuti njegov njemački sa talijanskim naglaskom. No, to vjerovatno samo meni jer su nas učili u školi da se jezik treba pričati izvorno. Svakako vodičeva priča o našim destinacijama je bila zanimljiva i razumljiva, a on je imao strpljenja i osmijeh za sve putnike.

Za sat vremena stigli smo u glavni grad Santa Cruz de Tenerife gdje smo ostavili nekoliko turista koji su odlučili poći u shopping s time da smo ih u povratku opet trebali pokupiti. Već na pola puta do glavnog grada osjetila se promjena klime i kratki rukavi su prešli u duge. Sljedeća stanica je bio bivši glavni grad otoka La Laguna gdje smo imali 45 minuta slobodnog vremena. Centar grada podsjeća malo na Tklačićevu ulicu u Zagrebu. Mnoštvo mladih studenata je na ulici jer to je grad sa jednim od najboljih fakulteta u cijeloj Španjolskoj. Zanimljivo je i da je tamo sniman srpski film „Montevideo Bog te video“ , a ovaj grad je upriličio Urugvaj za potrebe snimanja. Prilikom našeg posjeta padala je i kiša koju mi južni stanovnici otoka nismo dugo osjetili. Vidjeli smo katedralu „Nuestra Señora de los Remedios“ i zvonik crkve „Iglesia de la Concepion“ koji svojom visinom pruža orijentir posjetiteljima. Najviše me se dojmilo kako lokalne kavanice sa velikim unutrašnjim prostorom  ispred ulaza na ulici imaju samo dva drvena stola ako neko želi sjediti vani.

Nakon La Lagune nastavili smo naše putovanje prema selu Taganana kroz šumu Mercedes. To putovanje bih ja nazvala safari autobusom kroz prašumu. Šuma Mercedes je dušu dala za sve obožavatelje trekinga. Ova jedinstvena šuma formirana je erupcijama vulkana prije više milijuna godina. Doista ona izgleda kako je njeni posjetitelji opisuju, kao iz bajke. Cesta koja vas vodi prema Taganani je bogata zavojima jer se spuštate sa planine na more. Sa lijeve i desne strane vam se pruža pogled na predivno zelenilo dok jednim dijelom puta autobus dotiče lišće i granja šume. Definitivno jedna od najboljih vožnji u mom životu. Svi putnici su se divili ljepotama okolo nas. Šoferu treba dati medalju za vožnju po tako uskoj cesti čiji jedan krivi korak znači pad u provaliju. Nakon pola sata vožnje stižemo u Tagananu koja je pozicionirana na oceanu. Bilo je sunačano, ali je puhao i vjetar. Vodič je prilikom putovanja do tamo objasnio svima meni od restorana u koji smo išli. Mogli smo birati između pržene bijele ribe, omleta, svinjskog steaka i pržene hobotnice. Ručak se kao i u Dubrovniku dodatno plaća, meni hobotnica 12 eura, a ostali meniji 10 eura. S time da vam prvo serviraju domaći kravlji sir sa tropskom salatom od jagoda, manga, avokada, zelene salate, paradajza i maslina. To niti malo ne čudi jer naziv restorana je „Afrička kuća“ (Casa de Africa). Za desert dobijete banane, a tokom cijelog ručka imate vino i vodu uključeno u cijenu. Ručak je vrijedio svaki cent. U afričkoj kući smo sjedali sa petero starijih talijanskih putnika koji žive u Luxemburgu. Uz dobro crno vino oni su se toliko uživili u druženje sa nama da su nam pokazili sve slike svojih unuka.



Nakon ukusnog ručka krenuli smo u glavni grad Santa Cruz de Tenerife gdje smo dobili više od sat vremena slobodnog vremena. Grad sa 200 000 stanovnika kojim prolazi tramvaj me oduševio. Zbog njegove velike luke i austrougarskih građevina imala sam dojam da sam u Rijeci. U glavnoj ulici u centru grada sam se osjećala kao da šećem Knez Mihajlovom u Beogradu. Tome su pripomogle građevine kakve su tipične samo za velike gradove, izlozi najpoznatijih brendova jedan do drugih i kulturni spomenici. Najviše me dojmila fontana sa modernim dizajnom vizualnog identiteta imena Santa Cruz koja me podsjetila na Amsterdam i njegov prepoznatljiv znak „I amsterdam“. Vrijeme je bilo jako dobro za šetnju, potrebna vam je samo jedna jaknica.

Nakon glavnog grada otišli smo na povratku posjetiti jedno malo mjesto „Candelaria“. To vam je kao Međugorje samo sa više dostojanstva bez elitnih apartmana. Šarene kuće i okićene ulice vode vas do crkve gdje se nalazi kip crne Madone, zaštitnice otoka. Zanimljivo je da oni slave svoju zaštitnicu u isto vrijeme kada se u Dubrovniku slavi Sveti Vlaho zato je već sada cijelo mjesto okićeno. Mene je od crkve odvukla gracioznost devet kipova kraljevima domorodačkog stanovništva Guanche koji su tu živjeli prije španjolskog osvajanja. Ispod njih je plaža sa crnim pijeskom gdje u ovo doba godine zbog vjetra uglavnom prevladavaju veliki valovi. Tu se nalazi i špilja gdje je prema legendi ikona crne Madone doplutala, a našli su je ribari davne 1390 . Puni dojmova krenuli smo nazad na topli jug.


Izlet je za svaku pohvalu, a razlika između sjevera i juga je nevjerovatna sa temperaturom i prirodom. Nadam se da ću vas već sljedeći tjedan razveseliti sa novim izletom možda čak i na vulkanski krater. Kada jednom kreneš trebaš obići sve jer otok mudro zna kako prizvati svoje posjetitelje.