Petak,
14. prosinac 2018.
Ostalo

MUZEJ O SOCIJALIZMU U HRVATSKOJ

Mladi Dubrovčani na proljeće otvaraju "Red History Museum" u Dubrovniku

„Trebamo poznavati svoju povijest da bismo mogli poznavati sami sebe“, slogan je mlade ekipe koja planira otvoriti prvi muzej o životu u Hrvatskoj za vrijeme socijalizma.

Piše: Matea Mage
Foto: privatni album

Razgovarala sam sa dijelom tima autora umjetničko-istraživačkog projekta muzeja Crvene povijesti Krešimirom Glavinićem i Kristinom Mirošević kako bih što bliže dočarala što će se nalaziti iza vrata „Red History Museum-a“ kojem je tematika život u Hrvatskoj za vrijeme socijalizma. Priča o njima već uvelike kruži u hrvatskim medijima. U prostorijama TUP-a (Tvornice ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda) u Dubrovniku ovih dana nastanjuje se hrvatska socijalistička povijest. Na proljeće 2019. otvoriti će svoja vrata svim posjetiteljima između ostalog i onima zainteresiranima da nauče o svojoj vlastitoj prošlosti. Kristina Mirošević – magistra dizajna, Ivan Lujo – magistar povijesti, Tomi Šoletić – arhitekt, Nino Glavinić – magistar medija, Marko Mijatović – magistar dizajna svjetla, Hrvoje Margaretić poznati Stormchaser, te Krešimir Glavinić glavni autor projekta i koordinator svih navedenih su mladi Dubrovčani koji će nam ispričati priču dugu više od pola stoljeća.

Kako ste došli na ideju otvaranja baš ovakvog muzeja?

Prvotna ideja pala je na pamet Krešu koji je bio svjestan činjenice da u moru slične turističke ponude treba stvoriti nešto drugačije, te se prirodno nastavljala na projekte u kulturi - ono čime se on i ostatak ekipe bavi. Upravo tema o životu u socijalizmu u Hrvatskoj nije pokrivena, ne postoje ovakvi muzeji.

Ta tema je danas slabo ili nikako  prikazana, te je mi kao generacija koja je rođena na samom kraju bivše države, nepristrano želimo prikazati i pokrenuti ljude na daljnje istraživanje.

Kako je teklo stvaranje muzeja u par koraka?

Krešimir je idejni inicijator projekta oko kojeg se  postepeno okupila cijela ekipa. Nakon toga je provedena analiza tržišta da vidimo ima li potrebe za takvim sadržajem. Uslijedilo je formiranje generalnog plana kako će muzej izgledati i tko će za što biti zadužen. Onda je krenulo prikupljanje materijala i pisanje tekstova. Idući korak je fizički ulazak u prostor i postavljanje sadržaja.

Kako će postav biti koncipiran?

Postav će biti podijeljen na tri glavna dijela: 1. Socijalizam u praksi – dio kojim počinje postav - uvod koji priča kako je uopće komunizam došao u Hrvatsku, koja je uopće razlika između komunizma i socijalizma. Izložene su i knjige kao što je „Komunistički manifest“ Karla Marxa. Posjetitelji se upoznaju sa ideologijom i značenjima pojmova.

2. Socijalizam u praksi – tu se nalazi jedan ogledni primjer socijalističkog građanskog stana i tamna soba. U stanu će biti  izloženi predmeti korišteni u Jugoslaviji: igračke, odjeća, ploče omiljenih pjevača, kućanski aparati, knjige... Uz predmete bit će postavljeni tekstovi i infografike koje pričaju o pojavama tog vremena. U tamnoj sobi biti će prikazane teme i priče o kojima se znalo ali se nije smjelo javno pričati; poput UDBA-e, Golog otoka, Dakse, odnosa prema religiji i neprijateljima. Također će se prikazivati film „Goli otok“ redatelja Darka Bavoljaka čija je tema logor na istoimenom otoku za vrijeme trajanje sukoba Tito-Staljin od 1949. do 1955. 

3. Socijalizam u sjećanju – je zadnji dio postava u kojem se nalaze sjećanja - stvarne priče i fotografije ljudi koji su živjeli u tom periodu. Priče su razne vrste, one su crtice iz života običnih ljudi. Sjećanja još uvijek prikupljamo i svi su pozvani da se uključe na način da nam pošaljite fotografiju ili predmet sa kratkim opisom i godinom što se na njoj nalazi ili za koje vas sjećanje taj predmet vezuje, a u nedostatku fizičkih objekata samo kratku priču. Kontaktirati nas se može putem mail adrese [email protected] ili naše facebook stranice Red History Museum.

Nakon ova tri glavna dijela muzej će imati i suvenirnicu gdje će se moći kupiti stvari kao dres Jugoplastike ili knjige pisaca iz toga doba kao što su Miroslav Krleža i Ivo Andrić. Također postojat će prostor za druženje posjetitelja muzeja.

Koji vam je trenutno najdraži predmet u muzeju?

Kristina: Velika gumena igračka Bambi iz zagrebačke tvornice igračaka „Biserka“ koja je sa radom počela 1946. Oni su jedini koji su imali licencu za proizvodnju igračaka sa Disneyevim likovima u bivšoj Jugoslaviji.

Krešimir: Košarkaška lopta s potpisom Dražena Petrovića iz njegove prve sezone u NBA-u (1989.).

Možete li nam izdvojiti jednu od najzanimljivijih priča ljudi koji su živjeli u to vrijeme sa kojima ste se susreli do sada?

Kristina: Teško mi je izdvojiti, ali jedna od zanimljivijih  priča do sada mi je kako je hotel „Osmine“ u Slanom među prvima u Jugoslaviji postao nudistički objekt što priča o fenomenu nudizma kao i velikim promjenama u životima ljudi koji su većinom dolazili sa sela i prije nisu bili izloženi takvim stvarima. Konkretno gospođa s kojom smo pričali je bila zaposlenica hotela Osmine i ona u svojoj priči kaže kako je direktor došao jedan dan i rekao im da uskoro hotel započinje sa radom ali da će gosti koji budu dolazili biti potpuno goli te da se od njih traži potpuna diskrecija.

„Direktor nas je pozvao na sastanak i rekao: Od prvi maja otvaramo, ali nemojte se čuditi – ljudi će ići goli. Vi pazite svog posla, a mi smo im dali da bude tako i sad će jedni ljudi dolazit, a drugi oolaziti (ture). – Od gusta bi ih gledali kad su dolazili, bili su lijepo obučeni, a najviše gostiju je dolazilo iz Njemačke. Cijele obitelji su dolazile, nitko se nije sramio ni stidio.“

Od početnog šoka, radnici su se ubrzo privikli te su počeli zbijati šale da bi i oni trebali biti bez odjeće poput njihovih gostiju.  

Možete li nam objasniti zašto ste se odlučili za cijelu Hrvatsku a ne samo za Dubrovnik?

Smatramo da samo promatranje Dubrovnika i života Dubrovčana u doba socijalizma nije dovoljno za stvoriti potpunu sliku o socijalizmu u Hrvatskoj. Dubrovnik je bio izlog bivše Jugoslavije u svijet. Nešto se potpuno drukčije događalo u drugim dijelovima Hrvatske, pogotovo gdje nije bilo toliko turizma.

Kakve reakcije očekujete od buduće publike?

Očekujemo da će naša publika naučiti štošta o socijalizmu u Hrvatskoj. Uvjereni smo da će ljudima biti drago doći i podružiti se u našem muzeju. Svakako očekujemo pozitivne reakcije.

Kakav je odaziv okoline na vaš muzej? Javljaju li vam se ljudi za sudjelovanje?

Izuzetno smo zadovoljni odazivom okoline. Ljudi nam se javljaju za sudjelovanje i doniranje vlastitih predmeta koji su korišteni u doba socijalizma u Hrvatskoj i koji za njih imaju emotivnu važnost. Svakim danom trudimo se popuniti što više dio sa sjećanjima. Potrebno nam je još stvarnih kratkih priča i fotografija  iz života običnih ljudi da bi mogli kompletirati zadnji dio postava – socijalizam u sjećanju.

Ima li negativnih komentara?

S obzirom na osjetljivost teme, očekivali smo i negativne reakcije, ali njih je stvarno malo. Ljudi su uglavnom dobro primili projekt, a mi bi još jednom htjeli istaknuti da će sve biti prikazano objektivno i nepristrano (znači i dobre i loše strane socijalizma u Hrvatskoj  jer ništa nije potpuno crno ili bijelo). Također nam je drago istaknuti da smo ostvarili suradnju sa Muzejem Domovinskog rata, autorom dokumentarnog filma Goli otok, a u pripremi su i suradnje sa još nekim civilnim udrugama o čemu će još biti riječi – tako da to samo po sebi ukazuje da nema straha od pristranosti i jugonostalgičarstva.

Za kraj imate li kakav moto ili slogan koji vas vodi kroz ovo cijelo putovanje stvaranja i otvaranja muzeja?

Trebamo poznavati svoju povijest da bismo mogli poznavati sami sebe.