Petak,
14. prosinac 2018.
Svijet profita

DAN PODUZETNIKA

Monolog ili recitacija?

Na nedavno održanom tradicionalnom skupu Dan poduzetnika po tko zna koji put izneseni su porazni podaci o stanju u našem gospodarstvu

Piše: Gorden Knezović
Foto: hup.hr

Za ilustraciju je dovoljno izdvojiti nekoliko pokazatelja iz godišnje analize Hrvatske udruge poslodavaca HUP skor, analize koja statistički pokazuje 12 ekonomskih pokazatelja u novim članicama Europske unije. Okvirno, u 12 pokazatelja Hrvatska je izrazito loša u njih 7, loša u njih 5 a ni u jednom pokazatelju nije među najboljim  novim članicama EU. Posebno smo najlošiji smo u fiskalnoj konsolidaciji države gdje je među ključnim stvarima premija rizika države kod zaduživanja, u poduzetničkoj klimi kao i u poticanju investicija. Da stvar bude jasnija, ni ostale nove članice EU nisu nešto posebno uspješne u svojim tranzicijskim procesima što upućuje na poraznu činjenicu da smo i u ne baš zahtjevnoj konkurenciji najlošiji.

Svakodnevno od političara, gospodarstvenika i raznih ekonomskih stručnjaka slušamo o našim teškim ekonomskim ali i društvenim problemima. Usto, sve se češće kao problem uočava i ukupna kriza društva. Ključno u toj krizi je što nam nedostaje društveni dijalog, makar ključnih interesnih skupina društva. Dijaloga nema bez minimuma suglasnosti o dijagnozi ključnih društvenih problema, a tog minimuma suglasnosti nema bez sposobnosti za dijalog. Sposobnosti za dijalog nema bez definiranja ključnih obrazaca interesnih skupina. Prema posljednjim pokazateljima tek počinje definiranje interesnih obrazaca i to samo u nekim od relevantnih interesnih društvenih skupina. Iz toga proizlazi da je pred nama još duži niz godina krize, odnosno borbe za izgradnju boljih društvenih odnosa a time i boljih ekonomskih uvjeta.

Do sada smo se naslušali različitih ispraznih izjava nekih od ključnih državnih dužnosnika. Takvih će izjava biti naravno još, no ključno je da one ne budu prevladavajući obrazac. Na primjer, još je 2008. godine ministar financija u tadašnjoj Vladi RH Ivan Šuker na novinarsko pitanje kako će se odraziti svjetska ekonomska kriza na Hrvatsku odgovorio kako će nas kriza zaobići. Koliko se sjećam to je argumentirao činjenicom da naše gospodarstvo nije izvozno orijentirano, da imamo slabo razvijenu industriju te da zbog toga neće biti prelijevanja krize u  Hrvatsku. Nedavno je aktualna predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ustvrdila kako Hrvatska može biti među najprosperitetnijim državama EU i svijeta. Predsjednica pri tome nije ničim argumentirala tu svoju javno izrečenu želju. Naime, postavlja se pitanje, i prije bilo kakve ekonomske analize ili teorije, o našim prosperitetnim šansama, koliko nam ukupno gospodarsko okruženje i globalne okolnosti idu na ruku da budemo ekonomski među najprosperitetnijima, da se višestruko ekonomski uzdignemo, da naš BDP uvećamo makar 5 puta i u kojem je realno vremenu to moguće, koliko imamo znanja i sposobnosti za takav preokret, koliko volje i odlučnosti, što je s našim radnim navikama, sklonosti korupciji, hoće li nam to dopustiti naša sklonost nacionalnom autizmu... Samo poznavanje formalne logike odmah odagna od razmišljanja o takvom nerealnom scenariju i vraća u realnost tranzicijskih statističkih pokazatelja.

Iz svih HUP-ovih dokumenata, predstavljenih zadnjih dana, 16 pitanja o relevantnosti gospodarskih tema upućenih političkim strankama uoči predizborne kampanje, HUP skor, i Bijela knjiga koja secira prepreke poslovanju u različitim gospodarskim područjima može se iščitati nešto pozitivno, a to je definiranja stava za dijalog ali i spremnosti na dijalog iz poduzetničke i gospodarstvene sfere u Hrvatskoj. Logično je i očekivano da se iz poduzetničke zajednice prvo definiraju polazni interesni stavovi i kroz njih krajnje ozbiljno apelira na dijalog s ostalim subjektima u društvu. Poduzetnička je zajednica kreativniji dio društva, po prirodi sklonija organiziranju. Prirodan dijalog gospodarstvenika usmjeren je na vlast i sindikalnu sferu. Pri tom svakako ne treba izostaviti niti ozbiljnu ulogu javnog mnijenja u kojem se izražavaju i društveni interesi onih društvenih skupina koje nisu obuhvaćene u trokutu tzv. socijalnog dijaloga: vlast – gospodarstvenici – sindikati.

Iz HUP-ovih dokumenata iščitava se apel za dijalogom, no što je s drugim društvenim akterima. Među njima, ma koliko to izgledalo oportuno rečeno, jedino još vlast, odnosno Vlada ima svoja definirana polazišta i sposobnost za ozbiljan dijalog. Na već spomenutom Danu poduzetnika to je potvrdio premijer Zoran Milanović ustvrdivši, među ostalim, da su polazišta za djelovanje njegove Vlade bio red i rad, suočavanje s krajnje nesređenim stanjem u državnim i javnim institucijama, javnim poduzećima, ukupnoj složenoj, tromoj, neučinkovitoj državnoj administraciji, sklonoj različitim devijacijama. No, valja znati da proces stvaranja bolje državne administracije nije bezbolan niti jednostavan, nego dugotrajniji i krajnje osjetljiv društveni proces.

S druge strane potrebni sudionici društvenog dijaloga da bi se definirala složena dijagnoza društvenih problema i započelo njihovo rješavanje sindikati i javno mnijenje najmanje su sposobni za svoju društvenu ulogu. Sindikati su snažni u javnom sektoru dok su u proizvodnom izrazito slabi i nemoćni što je logična posljedica urušavanja proizvodnih poduzeća u poslijeratnoj Hrvatskoj. Takav omjer snaga u sindikalnoj sferi stvara nesrazmjer realnom zastupanju interesa i izrazito slabi sposobnost na društveni dijalog iz tog segmenta društva. Sindikati su praktično daleko od definiranja realnih socijalnih interesnih obrazaca, a kao takvi podložni su političkim pritiscima i manipuliranju. Slično loše stanje je, iz mnoštva razloga, i u definiranju javnog mnijenja u Hrvatskoj i definiranja općih društvenih interesnih pozicija. Za očekivati je da će taj četvrti potrebni sudionik javnog dijaloga imati najviše poteškoća kod formiranja svojih interesnih pozicija kako zbog njihove disperzivnosti tako i zbog najveće izloženosti političkim i drugim pritiscima drugih interesnih skupina u društvu.