Četvrtak,
22. veljača 2018.
Ljubav i sex

LJUBAV ILI KAKO HOĆETE

Virtualni ljubavni životi na Facebooku

Svaki čovjek ima potrebu biti voljen, a otkako je društvenih mreža, čini se da raste i potreba za uljepšavanjem istog.

Piše: Martina Crnolatec
Foto: tumblr

Svatko tko ima profil na nekoj društvenoj mreži, posebice Facebooku ili Instagramu, zasigurno ima i par kojem ljubav toliko cvate da znate kad su negdje bili, gdje su bili, s kime te kako su se osjećali. Ljubljenju, grljenju, maženju i romantičnim stihovima u opisima fotografija nema kraja. Sad su bili u ovom kafiću i naručili su isto piće, sad su pak na brodu i netko ih je apsolutno spontano uslikao, sad su pak na romantičnoj večeri za dvoje uz naznaku da konzumacija romantike slijedi. Njihova se veza čini romantičnijom od produkcije najromantičnijeg holivudskog filma. Oni se drže za ruke, slikaju se u sumrak i, naravno, tijekom svih mogućih aktivnosti koje rade jer ako nije na Facebooku, nije se ni dogodilo.

 

Očito je ta fraza „Ako nije na Facebooku, nije se ni dogodilo“, koju će većina iskoristiti kao šalu i zezanciju, nekima sasvim dovoljna da održavaju iluziju savršene veze. Ona je ljepotica koja bi bez problema mogla postati i manekenka, on je dečko koji sate provodi u teretani i isfurava priču zdravog života. On ju vara, nije mu strano ni podizanje ruke na nju. Ona zna da ju vara i razmišlja da ga ostavi. Fizičkim nasiljem se ne zamara, a dok se ne odluči hoće li ga ostaviti, objavit će fotografiju. Leže zagrljeni u krevetu, „tek su se probudili“. Ona je savršeno našminkana, a on je kao sramežljiv i uz osmjeh okreće glavu od kamere. Heštegovi poput #mojejedino i sličnih ne nedostaje u opisu. Naravno, uz romantične stihove. Ništa bez romantičnih stihova. On odlazi raditi, na put, ona smišlja sve moguće kombinacije kako otići za njime i svaki trenutak provesti uz njega. Šanse da će opet švrljati su manje, zaključuje. Uz muku u želucu jer je motivirana užasnim razlogom, čega je i sama svjesna, planira sve do posljednjih detalja. Žali se prijateljici kako je nesretna, ali zaključuje da on nju sigurno ipak voli i da je sve to kušnja koja će pokazati zaslužuje li ga. Dok je ona kod kuće sjedila i pakirala kovčege, on je izašao u ludi provod s curkama koje je upoznao na plaži. Ona saznaje da su tri varijante priče koje je od njega čula nakon što joj se cijelu noć i idući dan do podne nije javio vrlo kreativne i jednako toliko lažne, ali ona je sad tu. Vrijeme je za spontani selfie gdje se ljube. Hešteg #napokonzajedno. On je drži u naručju poput najvrednijeg dragulja, a ona izgleda kao da se topi od sreće. Vrijeme je za hešteg #pravaljubavnijepotrošna. Kamere se ugase i on joj se obraća kako se ne bi obraćao ni neistreniranom zbunjenom psu, a ona se smješka i besprijekorno izvršava sve naredbe tako da bi joj i najnoviji Mac Pro pozavidio. Sve je to kušnja kojom će se pokazati zaslužuje li ona njega, podsjeća se i razmišlja koju fotografiju da stavi kao profilnu, a koju za naslovnicu. Ne moraju svi znati što se zapravo događa, zar ne? Nikome ne cvjetaju ruže od prvog trenutka do posljednjeg daha, zar ne? A ako već masa pratitelja ne zna što se događa zapravo, zašto ne bi mislili da je realnost puno bolja od onoga što oni uspiju vidjeti kada ih vide zajedno, zar ne?

 

Ona je zgodna, mlada, ambiciozna djevojka sa zacrtanim ciljevima u životu. Ima divnog dečka koji se bavi zanimljivim poslom i iako je neprestano izložen tolikim različitim djevojkama i ženama, on je odabrao upravo nju. Dan kada je na Facebooku objavila da su u vezi zasigurno neće zaboraviti. Nakon tjedana povlačenja i igranja igrica, on je odobrio svoj tag u tom statusu veze i stvar je postala ozbiljna. Ona je sretna, on je ženskaroš. Ona ga je tek upoznala i misli da je pravi zgoditak, on jedva čeka doći u priliku i testirati svoju muškost jeftinim forama koje „prodaje“ pijanim do polupijanim djevojkama dok njegova vlastita kod kuće spava ili čeka da joj se javi. „Poslovna večera se odužila, jedva čekam leći u krevet, ali menadžer nema takve planove. Volim te, bebo.“ On šalje poruku da bude siguran kako neće biti u problemima i dužan objašnjavati zašto se opet nije javio kada je obećao jer, eto, ne možeš protiv menadžera. Jedva je poruku uspio poslati, a da menadžer zna da se javio svojoj curi, zasigurno bi dobio otkaz! Menadžer, međutim, sa svojom ženom u vrijeme slanja poruke radi na drugom djetetu sa svojom ženom u hotelu s pet zvjezdica i uzdiše poput parne lokomotive. Kakve veze ima, ona to ne zna, a što ne zna, ne može joj naškoditi. Ona pregledava njihove fotografije dok se nada da će čuti svog odabranika prije nego ju ulovi san, on pregledava izbor poprsja i ocjenjuje kod koje bi mu ulet mogao proći. Kako bi bio siguran da će proći, igra na količinu i ide redom. Nekome sa strane izgleda poput mlade pčelice pri prvom letu koja bi odjednom htjela oprašiti svo cvijeće na livadi, ali on se osjeća poput Don Juana i misli kako svaka od tih pred njim može biti sretna što joj se on obratio i ponudio. Najčešće se iz ribarenja vraća praznih ruku, ali ništa čudno – ova zna da je zgodna pa je umišljena i zapravo ga nervira, ova druga ima velike sise i misli da je zbog toga najbitnija na svijetu i također ga nervira, ova treća je usred ljeta obukla dolčevitu i zasigurno je kurva koja glumi sveticu, a oko takvih mu se ne da truditi. Zanemarimo činjenicu da je pred prvom ispao glup zahvaljujući uletu u stilu „Di si mačko, stigo Whiskas“ pa ga je pristojno zamolila da joj ne kvari večer s prijateljicama, da je druga bila zainteresirana za njegovog kolegu i nije joj se dalo niti čuti glupi ulet do kraja, a treća je mislila da će, ako se „pokrije“, uspješno zaobići takve kretene kakav joj je maloprije uletio u nadi da će ona na mjestu leći, rašiti noge i reći „Oh, uzmi me, ovdje i sada!“. Ona već odavno spava, a on kolegama objašnjava zašto zapravo nije ni s jednom otišao kamo je namjeravao tri sata ranije. S puta se vraća frustiran i kolegama koji nisu bili nazočni prilikom njegovog niskog leta kad nikog nema šapuće što je sve sinoć mogao „povaliti“, ali nije jer niti su one bile dovoljno dobre, niti je on takav da bi varao curu. Dolazi kući s putovanja. Ona je sretna jer joj je nedostajao, on se pita kada će idući put moći izbivati i biti na nekom mjestu gdje ima mnogo žena, ali ne i njegove da mu pokvari zavodničke planove. Ona ga vodi na ručak da se okrijepi od puta, on ne može prestati razmišljati o onoj s velikim sisama. Sigurno je lezbijka ili čeka brak za seks, zaključuje dok uspješno održava izgled čovjeka zainteresiranog za ono što mu njegova djevojka ima za ispričati otkad se zadnji put nisu vidjeli. Ona zaključuje da su joj dani beskonačno dugi bez njega, on zaključuje da su mu dani nevjerojatno kratki bez nje. Sa sisatom u mislima prekida svoju djevojku u monologu i pita ju je li raspoložena za nadoknađivanje propuštenog. Ona ga zločesto gleda znajući što ju čeka, on si pomišlja „Bolje išta nego ništa“. Prije odlaska kod njega se slikaju u restoranu kraj praznih tanjura, širokih osmjeha i blistavih očiju. Hešteg #kodkućejenajljepše i #samoona zaključuje priču.


 

Kakva je to potreba čovjeka da toliko vremena utroši u građenje virtualne slike svog života, posebice svog ljubavnog života, radije nego da se posveti da mu život u realnosti, u stvarnom svijetu bez filtera i heštegova, bude ugodan? Koliko ljudima može biti stalo do nečega što ne postoji i koliko savjeta, prijatelja i vremena trebaju da zaključe da ako dovoljno dugo ponavljaš laž, ona neće postati istina? Koliko mediji mogu utjecati na naše živote da smo spremni toliko vremena provesti zavaravajući samoga sebe kako bismo dobili odobrenje od ljudi koji nas se ne bi ni sjetili da nema društvenih mreža na kojima im serviramo svoje živote i „natječemo“ se tko će ljepše, luksuznije i – više umjetno? Koliko fotošopiranih fotografija na Facebook stranicama poznatih moramo vidjeti kako bismo shvatili i prihvatili da na održavanju iluzije njihovog savršenog života radi cijeli tim stručnjaka te da si na kraju krajeva te zvijezde s novcem zarađenim od virtualnih istina mogu platiti tretmane za duševne boli kad život krene nizbrdo, a mi, „obični smrtnici“ to radimo... Za što? Za pažnju ljudi koji ne primijete jesmo li dobro ili ne, jesmo li još uvijek na njihovoj listi prijatelja ili nismo, jesmo li zbilja sretni koliko profili na društvenim mrežama pokazuju ili ne? Za površne komentare na račun lokacije i odjevne kombinacije? Za divljenje i/ili zavist onih kojima je dozvoljen pristup „životu“ na drušvenim mrežama?

Životni vijek koliko god da je produžen medicinskim dostignućima koja prkose smrti je i dalje prekratak da bismo vrijeme gubili na pretvaranje da smo sretni, da smo zaljubljeni i da nam ništa ne fali. Ugasi Facebook. Izađi prošetati. Upoznaj kvalitetne ljude. Učini svoj pravi, realni život toliko dobrim da ga sve riječi, slike, filteri i heštegovi ne mogu uljepšati jer je predobar da bi se riječima ili slikama iskazao. Vrijeme ti curi, što još čekaš?